Zašto čitati?📖

-

 Čitati sam naučila u prvom razredu sa 6, skoro 7 godina. Pomagali su mi roditelji i učiteljica, ali najviše sam sama sebi pomagala tako što sam vježbala čitanje na glas, nekada iz knjiga, a nekada prevod na filmovima jer bih imala određeno vrijeme da pročitam neki dio. Najzanimljivije su mi kriminalističke knjige, a također i nešto drugačije sa dobrim naslovom i opisom. Ne volim da čitam knjige iz daleke, daleke prošlosti jer su napisane na drugačiji način pa su mi zbog toga nerazumljive tako da ih čitam samo kada je to zadatak iz škole. Čitanje je važno jer tako razvijamo svoj vokabular, učimo pojmove i saznajemo nešto novo. Čitanje je također bitno jer tako razvijamo svoj mozak i imamo mnogo razvijeniji riječnik kada razgovaramo sa nekim, a to se primjeti.📚

Comments

Post a Comment

Popular posts from this blog

26.04

-
Danas je bio tmuran dan. Poprilicno dosadan i pun obaveza. Nadajmo se da ce sutra biti bolje.:/                - Lola <3
Read more

Volja i napor prethode uspjehu

-
 Svi se mi trudimo da uspijemo u nečemu, bilo to posao, škola, sport, učenje novih jezika i sl., pa se većina ljudi u potpunosti "dadnu" u ostvarenje tog svog cilja iza kojeg, uz dovoljnu količinu rada, volje i napora, stoji zagarantovani uspjeh. Mada, nisu svi ljudi isti. Dok jedni vrijedno rade i trude se da uspiju, drugi bi to željeli ali po mogućnosti uz minimalne napore i zalaganja, a po svemu sudeći, od tog njihovog uspjeha nema ništa. To je jedan od primjera, " od tog njihovog uspjeha nema ništa",   zašto se trebamo truditi u ostvarenju svojih ciljeva, i zašto trebamo da se maksimalno posvetimo tome kako bi uspjelo. Naravno, nemamo svi istu dozu entuzijazma, želje i volje za radom i konačnim uspjehom, ali makar, ako već nismo privrženi uzastopnim zalaganjima i trudom u radu, trebamo onda da se potrudimo jednom da to odradimo kako treba, onda se možda ta želja za radom u nama probudi i postanemo bolji nego što smo ikada mogli zamisliti, samo vrijedi pokušati.
Read more

Između straha i nade

-
Svi mi imamo svoje strahove, kao i želje i nade za kojima težimo čitav život. Pri ostvarenju svojih snova uvijek postoji trenutak naše slabosti i straha koji nas , na neki način sputava od onoga što želimo i ka čemu težimo. Neko teži za uspjehom u školi, neko za uspjehom u sportu, na poslu i na raznim drugim poljima života koji se protežu ispred nas, a mi djeca smo, čini mi se najbolji u tome. Vrlo lako znamo utonuti u sanjarenje, koje se kasnije, uspješno brisalo i prelazilo u najljepšu javu trenutne stvarnosti. Za djecu strahovi ne postoje sve dok ih drugi ne upozori na iste, jer onako, dječije, naivno shvatamo stvarnost i uzimamo većinu stvari zdravo za gotovo, pa neki sazriju prije, a neki poslije. Vrijeme provedeno između straha i nade je, pogotovo u adolescenskom periodu, najteže vrijeme, jer se nekako lomimo da li odustati ili nastaviti se boriti za onim što želimo i čemu se nadamo, ali po mom mišljenju uvijek trebamo ustrajati u onome za čim naše srce teži, a ne posustati na pr...
Read more