Zašto čitati?

-

  
Od malena se učimo, prvo kako hodati zatim kako pričati pa tek čitati. Sve ide korak po korak. Kada sam bila mala, uvijek mi je bilo zanimljivo čitati časopise, stare knjige i lektire. Privlačilo me to da saznam šta je neko napisao i želio podijeliti sa mnom. Svakim danom sam vježbala čitanje i ubrzo usavršila predivnu tehniku čitanja. Knjiga, roditelji i sama ja su me naučili izražajnom čitanju. Nisu me tjerali, sama sam htjela da shvatim šta sam to pročitala jer su mi dosadile njihove priče. Korak po korak sam naučila mnoge stvari bitne u životu.
Čitanje je posebno u mojim mislima. Šta god pročitala, pamtit' ću jer će mi trebati. Knjigu u ruke i čitaj. Pronaći ćeš nešto što te zanima. Nemoj odustati ako vidiš da ima mnogo strana. Ako možeš stalno slušati ljude kako pričaju o glupostima, vrijedi pročitati nekoliko stranica svaki dan, naučit ćeš nešto pametno. Edukuj se na vrijeme dok si dijete! Svakim danom ćeš saznati ono što te zanima, ali pod jednim uvjetom, ako se potrudiš sve sa razumijevanjem pročitati. Knjiga je bila i ostala čovjekov najbolji prijatelj. Svakodnevnim čitanjem na šta god naletimo, mi ćemo razvijati svoje intelektualne moći. Iz knjiga možemo naučiti kako se ponašati i živjeti. Živimo život svakim danom, ali on je kratak. Pročitajmo i napišimo nešto. Nekome će to značiti, a mi ćemo napredovati.

 Volim čitati avanturističke romane. Romane o prijateljstvu, ljubavi i borbi. Dolazi ljeto, razmišljam koju knjigu kupiti. Neku koja će mi opustiti misli ili neku koja će mi dati veću inspiraciju? Hmm, razmišljam danima. Kupit' ću obje jer vrijede svake pare. Kada pročitaš jedan dio, pomutiti će ti um. Na sljedećoj strani se dešava nešto novo, hajde da provjerimo šta to. Listamo stranice koje nam daju još više inspiracije i zatim zadnja stranica je kraj. Kraj jednog prelijepog iskustva i mog izdvojenog vremena. Moje misli ostavljam tebi, moja dobra nado. Nikada nisam sudila ljudima dok ih ne upoznam jer sam se vodila onim: "Ne sudi knjizi po koricma". Uzmi knjigu iz dosade, nemoj biti u fazonu: " Dosadno je, meni to nikada neće trebati". Naprotiv, baš kada se ne budeš nadao/la, sjetit' ćeš se da si je trebao pročitati. Moja glavna motivacija dolazi nakon mnogo pročitanih knjiga, vidiš, vrijedilo je pročitati.

MissKasandra


Comments

Post a Comment

Popular posts from this blog

26.04

-
Danas je bio tmuran dan. Poprilicno dosadan i pun obaveza. Nadajmo se da ce sutra biti bolje.:/                - Lola <3
Read more

Volja i napor prethode uspjehu

-
 Svi se mi trudimo da uspijemo u nečemu, bilo to posao, škola, sport, učenje novih jezika i sl., pa se većina ljudi u potpunosti "dadnu" u ostvarenje tog svog cilja iza kojeg, uz dovoljnu količinu rada, volje i napora, stoji zagarantovani uspjeh. Mada, nisu svi ljudi isti. Dok jedni vrijedno rade i trude se da uspiju, drugi bi to željeli ali po mogućnosti uz minimalne napore i zalaganja, a po svemu sudeći, od tog njihovog uspjeha nema ništa. To je jedan od primjera, " od tog njihovog uspjeha nema ništa",   zašto se trebamo truditi u ostvarenju svojih ciljeva, i zašto trebamo da se maksimalno posvetimo tome kako bi uspjelo. Naravno, nemamo svi istu dozu entuzijazma, želje i volje za radom i konačnim uspjehom, ali makar, ako već nismo privrženi uzastopnim zalaganjima i trudom u radu, trebamo onda da se potrudimo jednom da to odradimo kako treba, onda se možda ta želja za radom u nama probudi i postanemo bolji nego što smo ikada mogli zamisliti, samo vrijedi pokušati.
Read more

Između straha i nade

-
Svi mi imamo svoje strahove, kao i želje i nade za kojima težimo čitav život. Pri ostvarenju svojih snova uvijek postoji trenutak naše slabosti i straha koji nas , na neki način sputava od onoga što želimo i ka čemu težimo. Neko teži za uspjehom u školi, neko za uspjehom u sportu, na poslu i na raznim drugim poljima života koji se protežu ispred nas, a mi djeca smo, čini mi se najbolji u tome. Vrlo lako znamo utonuti u sanjarenje, koje se kasnije, uspješno brisalo i prelazilo u najljepšu javu trenutne stvarnosti. Za djecu strahovi ne postoje sve dok ih drugi ne upozori na iste, jer onako, dječije, naivno shvatamo stvarnost i uzimamo većinu stvari zdravo za gotovo, pa neki sazriju prije, a neki poslije. Vrijeme provedeno između straha i nade je, pogotovo u adolescenskom periodu, najteže vrijeme, jer se nekako lomimo da li odustati ili nastaviti se boriti za onim što želimo i čemu se nadamo, ali po mom mišljenju uvijek trebamo ustrajati u onome za čim naše srce teži, a ne posustati na pr...
Read more