Repriza

-
Evo,evo april ide...👋
Ovaj mjesec je počeo kišovito i takav je bio do prije dva dana. Mislila sam da je to kraj tmurnim i kišnim danima, ali izgleda da nije bilo dovoljno. Pozdrav kiši, ponovo...
Uskoro je kraj mjeseca aprila, a meni se čini kao da je kraj novembra.
Imam osjećaj kao da je svaki dan samo repriza prethodnog.
E pa, ja jedva čekam premijeru nove serije - "Ljeto".

                                                              Donnata

Comments

Post a Comment

Popular posts from this blog

26.04

-
Danas je bio tmuran dan. Poprilicno dosadan i pun obaveza. Nadajmo se da ce sutra biti bolje.:/                - Lola <3
Read more

Volja i napor prethode uspjehu

-
 Svi se mi trudimo da uspijemo u nečemu, bilo to posao, škola, sport, učenje novih jezika i sl., pa se većina ljudi u potpunosti "dadnu" u ostvarenje tog svog cilja iza kojeg, uz dovoljnu količinu rada, volje i napora, stoji zagarantovani uspjeh. Mada, nisu svi ljudi isti. Dok jedni vrijedno rade i trude se da uspiju, drugi bi to željeli ali po mogućnosti uz minimalne napore i zalaganja, a po svemu sudeći, od tog njihovog uspjeha nema ništa. To je jedan od primjera, " od tog njihovog uspjeha nema ništa",   zašto se trebamo truditi u ostvarenju svojih ciljeva, i zašto trebamo da se maksimalno posvetimo tome kako bi uspjelo. Naravno, nemamo svi istu dozu entuzijazma, želje i volje za radom i konačnim uspjehom, ali makar, ako već nismo privrženi uzastopnim zalaganjima i trudom u radu, trebamo onda da se potrudimo jednom da to odradimo kako treba, onda se možda ta želja za radom u nama probudi i postanemo bolji nego što smo ikada mogli zamisliti, samo vrijedi pokušati.
Read more

Između straha i nade

-
Svi mi imamo svoje strahove, kao i želje i nade za kojima težimo čitav život. Pri ostvarenju svojih snova uvijek postoji trenutak naše slabosti i straha koji nas , na neki način sputava od onoga što želimo i ka čemu težimo. Neko teži za uspjehom u školi, neko za uspjehom u sportu, na poslu i na raznim drugim poljima života koji se protežu ispred nas, a mi djeca smo, čini mi se najbolji u tome. Vrlo lako znamo utonuti u sanjarenje, koje se kasnije, uspješno brisalo i prelazilo u najljepšu javu trenutne stvarnosti. Za djecu strahovi ne postoje sve dok ih drugi ne upozori na iste, jer onako, dječije, naivno shvatamo stvarnost i uzimamo većinu stvari zdravo za gotovo, pa neki sazriju prije, a neki poslije. Vrijeme provedeno između straha i nade je, pogotovo u adolescenskom periodu, najteže vrijeme, jer se nekako lomimo da li odustati ili nastaviti se boriti za onim što želimo i čemu se nadamo, ali po mom mišljenju uvijek trebamo ustrajati u onome za čim naše srce teži, a ne posustati na pr...
Read more