Od kiše do sunca
Krenula sam na trening kada sam završila sa školom. U žurbi se presvlačim, uzimam torbu, uzimam novac i izlazim iz kuće. Otac je bio u velikoj obavezi pa sam shvatila da me neće moći odvući. Padala je dosadna kiša, ali ponekad je volim. Volim slušati kako sipi i pratiti svaku kapljicu koja padne niz moj prozor. U jednom trenutku začujem poziv, zove babo: "Hajde spremi se, odvući ću te ja da ne kisneš!" Malo sam pokisla jer sam htjela doći prije njega kako ne bismo izgubili na vremenu. Ubrzo smo pokisli oboje, ali nam je bilo drago što je pronašao stari kišobran kojeg je vjetar nosio po cesti. Gromoglasno smo se nasmiješili i sunce se pojavilo na nebu i nastavila sitna kiša. Stari kišobran nam je postao prijatelj u potrebnom trenutku. Taj isti kišobran smo posudili prolazniku. Zahvalio se i nasmijao. Nekada nam sunce nije potrebno na nebu već jednostavno neki ljudi se pojave i oni su naše sunce u kišnim danima.
Osmijeh znači mnogo.
MissKasandra

Comments
Post a Comment