Lijepe laži ne pomažu,a gorke istine mogu biti ljekovite

 

Laž, ono što niko ne voli, a dosta njih izgovara. Pomoću njih ljudi se brane. Misle da mogu biti ono neočekivano divno. A ustvari su samo propali dublje u dubine koje su okovali strašni ljudi. Svoj život, svoj stav I svoje JA, rado ću pokazati svojom istinom.  Pala bih zbog istine, samo da je izgovorim. I da je najljuća, I da nije slatka, ona može biti lijek. Dala bih svima podršku I dala do znanja, samo da oni nauče šta znači biti “iskren”.

Nije teško, iskoristiti par riječi, sebe pokazati kao poštenog čovjeka nema ljepšeg dara. Da smo takvi, da znamo iskoristiti svoje riječi, I svoj stav, svijet bi bio puno ljepši. Ljudi često pričaju o istinama, I često se u tim situacijama koriste lažima. Kako to čine ako istina podrazumijeva kazivanje o istinitom I istinito kazivanje? Drugi govire jezikom neistine, ali dođu na kraju do istine koja se vije nad njihovim glavama I od koje ne mogu pobjeći. I onda se pitam: da li istina zavisi od toga iz čijih je usta pljuvačkom natopljena, ili njoj ne treba čovjek, ne treba je izgovoriti, ona je u njemu, u svemu oko njega I živi. Ako zanemarimo sve istine I sve laži oko nas, ostaje prostor života u kome obitavaju prolaznost I vječnost koje će nas ispuniti I koje ćemo mi ispuniti različitim vidovima našeg prisustva. Ne treba vjerovati ljudima koji kažu da znaju istinu, da su je naučili. To je nemoguće. Tačno je da cijeli život ljudi žive jednim načinom života…a da ni sami ne shvataju njegovu činjenicu. Ljudi su neki rođeni za laž, neki za istinu. Nismo svi isti, svako nosi različit potencijal u sebi.

Mali Medo 🐻