Danas je dan bio težak. Imala sam tonu obaveza koje mi se nisu dale raditi ali morala sam. Dan je mogao i bolje proći da sam imala više inspiracije. Ali bar sam odradila zadacu i zavrsila sve sa školom..
Svi se mi trudimo da uspijemo u nečemu, bilo to posao, škola, sport, učenje novih jezika i sl., pa se većina ljudi u potpunosti "dadnu" u ostvarenje tog svog cilja iza kojeg, uz dovoljnu količinu rada, volje i napora, stoji zagarantovani uspjeh. Mada, nisu svi ljudi isti. Dok jedni vrijedno rade i trude se da uspiju, drugi bi to željeli ali po mogućnosti uz minimalne napore i zalaganja, a po svemu sudeći, od tog njihovog uspjeha nema ništa. To je jedan od primjera, " od tog njihovog uspjeha nema ništa", zašto se trebamo truditi u ostvarenju svojih ciljeva, i zašto trebamo da se maksimalno posvetimo tome kako bi uspjelo. Naravno, nemamo svi istu dozu entuzijazma, želje i volje za radom i konačnim uspjehom, ali makar, ako već nismo privrženi uzastopnim zalaganjima i trudom u radu, trebamo onda da se potrudimo jednom da to odradimo kako treba, onda se možda ta želja za radom u nama probudi i postanemo bolji nego što smo ikada mogli zamisliti, samo vrijedi pokušati.
Svi mi imamo svoje strahove, kao i želje i nade za kojima težimo čitav život. Pri ostvarenju svojih snova uvijek postoji trenutak naše slabosti i straha koji nas , na neki način sputava od onoga što želimo i ka čemu težimo. Neko teži za uspjehom u školi, neko za uspjehom u sportu, na poslu i na raznim drugim poljima života koji se protežu ispred nas, a mi djeca smo, čini mi se najbolji u tome. Vrlo lako znamo utonuti u sanjarenje, koje se kasnije, uspješno brisalo i prelazilo u najljepšu javu trenutne stvarnosti. Za djecu strahovi ne postoje sve dok ih drugi ne upozori na iste, jer onako, dječije, naivno shvatamo stvarnost i uzimamo većinu stvari zdravo za gotovo, pa neki sazriju prije, a neki poslije. Vrijeme provedeno između straha i nade je, pogotovo u adolescenskom periodu, najteže vrijeme, jer se nekako lomimo da li odustati ili nastaviti se boriti za onim što želimo i čemu se nadamo, ali po mom mišljenju uvijek trebamo ustrajati u onome za čim naše srce teži, a ne posustati na pr...
Kada bi me pitali šta je to ljubav. Ja bi rekla papagaj. Zato jer to volim. Već čini mi se 3-4 mjeseca bavim se tim. Imam 3 papagaja, i to je ono što mi otvori dušu i urahati je pred spavanje. Kada bih rekla koliko mi osmijeh izmame, mislim da ne bi ipak uspijela da to ispišem do sutra. Tu treba knjiga! Zašto baš papagaj? Mislim da opet nemam odgovor konkretan na to pitanje. Ali znam jedno.... "sreća je u malim stvarima". Svi kažu danas, dosadno im je. Ja mislim ipak da nije tako, i da uvijek ima neka stvar koja bi izmamila osmijeh svima. Pa čak i osobama koje nemaju volju za životne avanture. Život je kratak, živi ga dok si mlad, i iskoristi vrijeme u dragocijene stvari. Mnogo bolje ćeš se osjećati. Barem je kod mene tako. 😄 Sve na svoje dođe samo treba strpljenje i čvrsta volja. Mali Medo♡
Comments
Post a Comment