Između straha i nade
Svi mi imamo svoje strahove, kao i želje i nade za kojima težimo čitav život. Pri ostvarenju svojih snova uvijek postoji trenutak naše slabosti i straha koji nas , na neki način sputava od onoga što želimo i ka čemu težimo. Neko teži za uspjehom u školi, neko za uspjehom u sportu, na poslu i na raznim drugim poljima života koji se protežu ispred nas, a mi djeca smo, čini mi se najbolji u tome. Vrlo lako znamo utonuti u sanjarenje, koje se kasnije, uspješno brisalo i prelazilo u najljepšu javu trenutne stvarnosti. Za djecu strahovi ne postoje sve dok ih drugi ne upozori na iste, jer onako, dječije, naivno shvatamo stvarnost i uzimamo većinu stvari zdravo za gotovo, pa neki sazriju prije, a neki poslije. Vrijeme provedeno između straha i nade je, pogotovo u adolescenskom periodu, najteže vrijeme, jer se nekako lomimo da li odustati ili nastaviti se boriti za onim što želimo i čemu se nadamo, ali po mom mišljenju uvijek trebamo ustrajati u onome za čim naše srce teži, a ne posustati na pr...