Posts

Između straha i nade

Svi mi imamo svoje strahove, kao i želje i nade za kojima težimo čitav život. Pri ostvarenju svojih snova uvijek postoji trenutak naše slabosti i straha koji nas , na neki način sputava od onoga što želimo i ka čemu težimo. Neko teži za uspjehom u školi, neko za uspjehom u sportu, na poslu i na raznim drugim poljima života koji se protežu ispred nas, a mi djeca smo, čini mi se najbolji u tome. Vrlo lako znamo utonuti u sanjarenje, koje se kasnije, uspješno brisalo i prelazilo u najljepšu javu trenutne stvarnosti. Za djecu strahovi ne postoje sve dok ih drugi ne upozori na iste, jer onako, dječije, naivno shvatamo stvarnost i uzimamo većinu stvari zdravo za gotovo, pa neki sazriju prije, a neki poslije. Vrijeme provedeno između straha i nade je, pogotovo u adolescenskom periodu, najteže vrijeme, jer se nekako lomimo da li odustati ili nastaviti se boriti za onim što želimo i čemu se nadamo, ali po mom mišljenju uvijek trebamo ustrajati u onome za čim naše srce teži, a ne posustati na pr...

posljednji dani ramazana

 Ostala su još samo dva dana ramazana koji je, po svemu sudeći, jako brzo prošao. Kao da je još juče bio prvi dan koji sam željno isčekivala prethodnih mjeseci veseleći se mjesecu koji se, pa mogu slobodno reći, svima suptilno uvukao pod kožu i tu ostao, evo do samoga kraja. Pomisao na to da nakon ramazana slijedi Bajram, koji je kao najljepša nagrada svim postačima, nikoga nije i ne može ostaviti ravnodušnim. Zato se potrudimo da što lakše i ljepše ispostimo ove posljednje dane ramazana, a bajram provedemo u sreći zdravlju zajedno sa našim porodicama. :D

Sretni dani

Sjecam se svih lijepih dana koji su se desili prije pandemije..stvarno je bilo lijepo ali stvari su promijenile od tada. Ne bi rekla da je toliko lose da sada ne mogu nista raditi.. Barem malo sebi sve dolazi..situacija se lagano smirava, sto je dobro. Ako cemo iskreno, moj zivot se prosle godine toliko promijenio da sebe nekada ne mogu skontati. Barem se na bolje promijenilo.:) Nadajmo se jos boljim danima i zdravlju!                - Lola <3

Godina iza mene

godina iza mene 2020. godina, koja je već uveliko iza mene, je za sve nas predstavljala veliki izazov.  Pojava korona virusa nam je svima promijenila život iz korijena i primorala nas da se naviknemo na već nametnutu situaciju koja je zadesila, ne samo naš region, već cijeli svijet. Sama pojava maski, rukavica i dezinfincijesa je većini bila nepoznanica, ali meni nije. Oduvijek je mali dio mene gajio ljubav i privrženost prema medicini kao nauci, pa sam samim tim i istraživao i raspitivao se još kao mali dječak, svaki put kada bih otišao doktoru, ali me je  izgleda sudbina odvela na pravo mjesto i okrenula onom većinskom dijelu mene koji je upisao željenu školu, ali da se vratimo na temu.. Godina koja je ostavila veliki trag u mom životu je zasigurno 2020. godina. Koliko god da sam izgubio prijatelja, rodbine i poznanika, toliko je novih i ušlo u moj život i učinio ga još posebnijim, a mene zahvalnijim na svim blagodatima koje sam dobio od Boga. Često sam se znao dovoditi u ra...

Činjenice o Bosni i Hercegovini

 Mislim da niko od nas nije obišao svaki grad naše lijepe Bosne i Hercegovine, pa sam ja zato odlučila da iznesem činjenice o nekim gradovima, kao i njihovim znamenitostima koje krase gradove i po kojima su ti gradovi prepoznatljivi kod turista. - prva internet vijest je poslana iz Sarajeva 1984. godine sa prvih Zimskih olimpijskih igara  - Sarajevo je bilo prvi grad u Evropi sa cijelodnevnom tramvajskom linijom - Perućica je jedna od posljednjih očuvanih prašuma u Evropi - Zenica je iznjedrila prvog bosanskohercegovačkog nobelovca Danisa Tanovića 2002. godine - Visoko je prepoznatljivo po visočkim piramidama - Sarajevska Begova džamija je bila prva džamija u svijetu koja je koristila struju u 16.st

1

 Dragi dnevniče,  današnji dan sam provela veoma veselo. Bilo je jako zabavno sa svojim prijateljima, i porodicom sam posjetila neka zanjimljiva mjesta. Mjesec ramazan je, postila sam, nije bilo baš kao što bi uvijek bilo. Da kupimo sladoled, sjednemo negdje... ali je stvarno bilo nezaboravno. Kada smo došli, svratili smo da kupimo neke potrebne stvari, zatim smo naravno pripremali iftar. Kada smo iftarili ja sam završila ono što nisam stigla taj dan za školu, a trebala sam. Zatim sam sa svojom sestrom odvojila vrijeme za nas, gledale smo neke filmove i serije. Zatim je bilo već poprilično kasno te smo legle da spavamo. To bi bilo to za danas, čujemo se sutra... #MOLY💙

Volja i napor prethode uspjehu

 Svi se mi trudimo da uspijemo u nečemu, bilo to posao, škola, sport, učenje novih jezika i sl., pa se većina ljudi u potpunosti "dadnu" u ostvarenje tog svog cilja iza kojeg, uz dovoljnu količinu rada, volje i napora, stoji zagarantovani uspjeh. Mada, nisu svi ljudi isti. Dok jedni vrijedno rade i trude se da uspiju, drugi bi to željeli ali po mogućnosti uz minimalne napore i zalaganja, a po svemu sudeći, od tog njihovog uspjeha nema ništa. To je jedan od primjera, " od tog njihovog uspjeha nema ništa",   zašto se trebamo truditi u ostvarenju svojih ciljeva, i zašto trebamo da se maksimalno posvetimo tome kako bi uspjelo. Naravno, nemamo svi istu dozu entuzijazma, želje i volje za radom i konačnim uspjehom, ali makar, ako već nismo privrženi uzastopnim zalaganjima i trudom u radu, trebamo onda da se potrudimo jednom da to odradimo kako treba, onda se možda ta želja za radom u nama probudi i postanemo bolji nego što smo ikada mogli zamisliti, samo vrijedi pokušati.